subota, siječanj 14, 2012
sansky -->, [JAZZ'N'BLUES], [LIVE.REPORT] 14/01/2012
piše: Dinko Husadžić Sansky
Iako je u istoj večeri (petak 13.01.2012.), u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinkog nastupao i Glenn Miller Orchestra; u Maloj dvorani, zahvaljujući organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, okupili su se štovatelji jednog od najboljih jazz trubača i krilničara današnjice. Baštinik Milesa Davisa, Dizzyja Gillespia i finog bebopa u koji je uspješno utkao svoju slavensku dušu i note ovih prostora, ali pokazujući naklonost i ritmovima Južne Amerike…i sam velikan i legenda koja je ucrtala značajne trenutke svjetskog jazza, Duško Gojković je očekivano održao odličan koncert ne ostavljajući mjesta dvojbi koje od večerašnjih događanja u Lisinskom odabrati.
Predstavio je glazbenike u svojem kvartetu – pijanista Renata Chicca koji je i profesor na jazz akademiji u Grazu, kontrabasista Hansa Strassera i bubnjara Maria Gonzia. Sve odlični glazbenici koji u potpunosti razumiju i prate maestra Gojkovića, upoznati s njegovim grandioznim opusom i karijerom dužom od godina života mnogih nazočnih.
Nedavno je Gojković proslavio osamdeseti rođendan no u sviranju se to osjeti samo još boljom izvedbom, a prisjetio se i svojeg zadnjeg zagrebačkog nastupa, pred deset godina. Nije propustio pozdraviti u publici svojeg zagrebačkog trubačkog kolegu i velikana našeg jazza Ladislava Fidrija Lacija, a pokojnom Bošku Petroviću posvetio je vrlo sentimentalnu baladu.
Milesovsku baštinu osjetili smo i u Gojkovićevoj skladbi «Saint Germain du Pres», nastaloj u Parizu, u kojoj se osjeti upravo onaj Milesov ton kakav je Miles ostvario radeći glazbu za glasoviti film «Ascenseur pour l’echafaud» Louisa Mallea. Takav ton nije lako postići bez upadanja u manirizam, ali Gojkoviću to uspijeva. Ističući Milesovu pomoć dok je živio u New Yorku, Gojković nam je odsvirao i svoju «Ballad For Miles», posvećenu velikom uzoru i učitelju.
Puno prostora dao je svojim glazbenicima – kontrabastist se mogao razmahati i oduševiti publiku na Paul Chembersovoj «Bass Blues», a bubnjar Gonzi dobio je prostora za sjajne solo dionice u Kenny Dorhamovoj «Lotus Blossom». Pijanist Renato Chicco, demonstrirajući jarrettovsku «lakoću», odsvirao je fino u formi tria, u drugom setu, kad se Duško malo povukao s pozornice.
Nije izostala niti skladba «Inga», fina posveta supruzi, a cijelu priču Gojković je zaokruživao spontanom, nadahnutom i vrlo šarmantnom komunikacijom s publikom. Izuzmemo li malu stanku između dva seta, riječ je o više od dva sata svirke koja je zbilja opravdala sva očekivanja. Duško Gojković nam ne bi niti ponudio manje od očekivanog.
...
utorak, rujan 20, 2011
Moj iznimno dragi prijatelj iz Češke, Pavel Duchek, pokrenuo je vrlo zanimljiv portal s kratkim i lako čitljivim vijestima iz njegove domovine, ali i cijelog svijeta, s mogućnušću automatskog prijevoda vijesti na različite jezike. Portal prati recentna zbivanja, iako su prijevodi mrvicu manjkavi, no to ne umanjuje zanimljivost i potrebu za brzim i kratkim informacijama. Evo link pa kad stignete, bacite pogled.
nedjelja, kolovoz 14, 2011
srijeda, kolovoz 10, 2011
U vremenu kad pomutnje na sceni istinskih vrijednosti ozbiljne ljude dovode u dvojbe oko smisla umjetničkog i bilo kakvog stvaralačkog čina, kad dobri glazbenici, književnici, slikari, pjesnici…muku muče s pukim problemom prazna trbuha, kad ogroman postotak mojih učenika u školi na mobitelu imaju zvuk nekih «čudnih» ritmova i «pevaljki», kad više nitko ne čita Krležu ili Bukowskog, o Marquezu da i ne sanjamo, kad preživljavamo stvarajući od preživljavanja novu umjetnost, kad se pitamo kamo sve to vodi i čemu sve to…onda nam se valja sjetiti da i nije sve tako crno, da postoje oko nas ljudi koji svijetle na kraju tunela, koji razbijaju tmurne oblake i koji svoj životni svjetonazor «nenametljivo nameću» svima koji to žele ili mogu razumjeti i prihvatiti.
Moja osobna fascinacija Davorom Hrvojem kao autentičnim pjesnikom jazza (i likom koji je dao novo poimanje jazz razgovora sa svjetskim glazbenim veličinama, čovjekom koji redefinira naše razumijevanje jazz glazbe koja nam se nudi kao jedna od mogućnosti izbora i «rezervata» u koji se možemo skloniti osjetivši sigurnost i zadovoljstvo spoznaje te glazbe, dijeleći radost te spoznaje i s Davorom, ali i sa glazbenicima s kojima razgovara) ide od radijskih i TV emisija u kojima predstavlja jazz scenu, tisuća novinskih zapisa, eseja, kritika, osvrta, web stranica…do moje «osobne koristi» kad je, nesebično, rukopis moje knjige «Pogled na jazz» ponio na godišnji odmor i čitajući ustrajno mi ukazivao na pogreške, mogućnosti, davao savjete, predlagao, ispravljao moje «zablude» i «možebitne» gluposti…bez njega te knjige ne bi bilo.
Godine 2001. objavio je «Jazz Reflections», knjigu jazz razgovora, a 2011. Menart mu objavljuje 2 x 500 stranica razgovora s jazzistima iz cijelog svijeta, pod naslovima «Jazz Connections» i «Jazz Vibrations». Opus vrijedan svake ljudske i božje hvale. Deseci svjetskih glazbenika zastupljeni su na ovim stranicama, plus sjajne fotografije koje je Davor snimao na koncertima. Riječi i fotke sinergijski žive u pozitivnoj simbiozi, nadopunjuju se i donose nam «razgolićene» i opuštene jazziste, «krvave pod kožom»…jazziste koji su ljudi što svoju glazbu prenose poput veleposlanika istinske ljepote.
Između njih i nas, slušatelja i čitatelja, stoji Davor Hrvoj. Piše i fotografira, razgovara i «pjesnikuje» o jazzu, pokazujući ga onakvim kakav doista jeste – općeljudskim dobrom.
To Davora čini jazz glazbenikom (iako ne svira!) i čovjekom koji je dobri duh jazz glazbe, koji ju prati, čuva i prenosi svima nama koji je volimo. Pojednostavljuje Davor cijelu tu priču – refleksije, konekcije, vibracije…i to je to…poslije ovih knjiga, i ako niste previše slušali jazz – budete! Razgovori koje Davor vodi sa jazz velikanima tako su vođeni da nas jednostavno uvlače u svijet te glazbe na način da se osjećamo doma u svemu tomu.
Odjednom Sonny Rollins postaje dobrodušni susjed kojeg oduvijek znamo, i gle čuda, «pomalo» svira i saxofon…Eliane Elias govori o zajedničkom surfanju na valovima glazbe, Vijay Iyer pomiče granice svijesti, Randy Brecker ne krije fascinaciju Mingusom, Pat Martino (nedavno smo ga slušali u Zagrebu) kaže da je jazz ljubav života, Arturo Sandoval govori o iskrenim porukama koje dolaze iz duše…
Nije lako pisati o glazbi i prenijeti to načinom koji bi opisao svu ljepotu ili pak «što je pjesnik htio reći»…no, Davor Hrvoj u tomu uspijeva.
Stoga su ove knjige jednostavno abeceda bilo kakvog promišljanja o jazzu. Gotovo da funkcioniraju kao priručnik ili vodič – kako razumjeti jazz. Davor je pjesnik jazza, on ga razumije, i što je silno važno – zna kako učiniti da ga i mi razumijemo.
srijeda, lipanj 22, 2011
ANKETA:
Ako ste pročitali oba moja romana ( vjerujem da ima i takvih entuzijasta i mazohista)...koji vam se više sviđa?
1. U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM TAJNOM
48%
Ukupno glasova: 270
Gledajući rezultate ankete, sretan sam da ste čitali moje romane. Vidim da vam se moj drugi roman dopada mrvicu više nego prvi. Uz zahvalnost što me čitate i pratite moj blog o glazbi, slikarstvu, filmu, književnosti, kapučinu i još koječemu, koristim zgodu kako bih najavio moju novu knjigu, radni naslov romana je SWING U DOBA JESENI. Zasad imam nekih dvadesetak stranica, još nisam siguran o čemu će biti, ali lupam po tipkovnici...riječi su moje igračke i zasad se nižu poput riječne bujice...na gramofonu ploča Nine Simone... Miklaužićev Chardonnay, kubanska cigara, dobra hladovina u stanu dok vani ubija sparnjikava južetina...u mojem dragovoljnom velikoludinskom Macondu eto nastaje nova knjiga. Nadam se da ćete čitati i ovaj roman, dakako, ako ga dovršim i objavim...tko zna...nikad se ne zna kojim putem to krene...od bezazlene rečenice do potopa riječi...možda na kraju ništa ne bude, ali pokušavam...dragi moji, pokušavam, i to je već nešto.
petak, lipanj 17, 2011
Vidim da stranica koja se bavi mojom jazz knjigom bilježi preko 10000 posjeta. To je mali korak za čovječanstvo, ali veliki za čovječuljka poput mene. Hvala i prijatelju Tomislavu koji stranicu održava. Lijevo imate link dinxov pogled na jazz pa kliknite ako ste u dangubici ovog sparnog poslijepodneva....
utorak, svibanj 31, 2011
 |
|
1. Kind Of Blue - Miles Davis
2. A Love Supreme - John Coltrane
3. Mingus Ah Um - Charles Mingus
4. Brilliant Corners - Thelonious Monk
5. Time Out - Dave Brubeck
6. The Blues & The Abstract Truth - Oliver Nelson
7. The Incredible Jazz Guitar - Wes Montgomery
8. Song For My Father - Horace Silver
9. Out To Lunch - Eric Dolphy
10. The Shape Of Jazz To Come - Ornette Coleman
11. Virtuoso - Joe Pass
12. Giant Steps - John Coltrane
13. In A Silent Way - Miles Davis
14. Somethin' Else - Cannonball Adderley
15. Idle Moments - Grant Green
16. Bitches Brew - Miles Davis
17. Sax Colossus - Sonny Rollins
18. Speak No Evil - Wayne Shorter
19. Inner Mounting Flame - Mahavishnu Orchestra
20. Sidewinder - Lee Morgan
21. Birth Of The Cool - Miles Davis
22. Black Codes (From The Underground) - Wynton Marsalis
23. Conference Of The Birds - Dave Holland
24. Monk's Dream - Thelonius Monk
25. Bright Size Life - Pat Metheny
26. Maiden Voyage - Herbie Hancock
27. My Favorite Things - John Coltrane
28. Milestones - Miles Davis
29. Percussion Bitter Sweet - Max Roach
30. Return To Forever - Chick Corea
31. Midnight Blue - Kenny Burrell
32. Birds Of Fire - Mahavishnu Orchestra
33. Go - Dexter Gordon
34. Getz/Gilberto - Stan Getz & Joao Gilberto
35. And His Mother Called Him Bill - Duke Ellington
36. The Real McCoy - McCoy Tyner
37. Romantic Warrior - Return To Forever
38. Elegant Gypsy - Al DiMeola
39. Jaco Pastorius - Jaco Pastorius
40. Moanin - Art Blakey
41. Night Hawk - Coleman Hawkins
42. Django - Modern Jazz Quartet
43. Now He Sings, Now He Sobs - Chick Corea
44. Bass On Top - Paul Chambers
45. Supersonic Jazz - Sun Ra
46. Bird & Diz - Charlie Parker/Dizzy Gillespie
47. Blue Train - John Coltrane
48. The Black Saint & The Sinner Lady - Charles Mingus
49. Mister Magic - Grover Washington Jr.
50. Spectrum - Billy Cobham
51. Bumpin' - Wes Montgomery
52. Miles Ahead - Miles Davis
53. Heavy Weather - Weather Report
54. Headhunters - Herbie Hancock
55. Where Have I Known You Before - Return To Forever
56. Empyrean Isles - Herbie Hancock
57. Cool Struttin' - Sonny Clark
58. The Great Summit - Duke Ellington/Louis Armstrong
59. Blues & Roots - Charles Mingus
60. Invitation To Openness - Les McCann
61. Rip, Rig & Panic - Rahsaan Roland Kirk
62. Soul Station - Hank Mobley
63. For Django - Joe Pass
64. Open Sesame - Freddie Hubbard
65. Pure Desmond - Paul Desmond
66. Ezz-thetics - George Russell
67. Point Of Departure - Andrew Hill
68. Living Legend - Art Pepper
69. Byrd In Flight - Donald Byrd
70. Life Time - Tony Williams
71. Solo Flight - Charlie Christian
72. Takin' Off - Herbie Hancock
73. Karma - Pharoah Sanders
74. Back At The Chicken Shack - Jimmy Smith
75. Study In Brown - Clifford Brown & Max Roach
76. Black Unity - Pharoah Sanders
77. Breezin' - George Benson
78. Solo Guitar - Ted Greene
79. Gateway - Dave Holland
80. Electric Guitarist - John McLaughlin
81. Infinity - McCoy Tyner
82. Play - Mike Stern
83. The Far East Suite - Duke Ellington
84. We Free Kings - Rahsaan Roland Kirk
85. Timeless - John Abercrombie
86. Secret Story - Pat Metheny
87. Out Of The Cool - Gil Evans
88. Swing, Swang, Swingin' - Jackie McClean
89. Upfront - David Sanborn
90. Hand Jive - John Scofield
91. Blues Dream - Bill Frisell
92. Return - Bill Connors
93. Mosaic - Art Blakey
94. Unit Structure - Cecil Taylor
95. Art Pepper Meets The Rhythm Section - Art Pepper
96. Snide Remarks - Bill Stewart
97. Thembi - Pharoah Sanders
98. Ask The Ages - Sonny Sharrock
99. Spaces - Larry Coryell
100. Unity - Larry Young |
utorak, travanj 26, 2011
Danas jedna ugodna kavica s dragim prijateljem Daliborom Prochazkom, uvijek zanimljivim glazbenikom i sugovornikom. Od priče o novim projektima i planovima, nastupima na festivalima i radu na njegovom novom CD-u došli smo nekako do mojeg drugog romana PAMETNO POTROŠI DAN, za kojeg Dalibor kaže da ga je dva puta pročitao...razgovarali smo o nekim ključnim temama kojima se roman bavi, a nekako me to prisjetilo i jednog od najljepših predstavljanja neke od mojih knjiga, u Novoj Gradiški, u studenom 2008. godine. Ovdje prenosim napis novogradiškog portala www.novagradiska.hr tom događaju:
"PAMETNO POTROŠI DAN"
Nastavljajući književne manifestacije u MJESECU HRVATSKE KNJIGE 2008. u srijedu, 11.11.2008. ljubiteljima pisane riječi predstavio se DINKO HUSADŽIĆ SANSKY i pred velikim brojem Novogradiščana predstavio svoj 2. roman PAMETNO POTROŠI DAN.
Dinko Husadžić Sansky prof. je hrvatskog jezika i književnosti iz Velike Ludine.
Hrvatski jezik i književnost diplomirao je u Osijeku, a predavao ga u novogradiškoj osnovnoj školi "Mato Lovrak", zatim u osnovnoj školi "M.A.Relković" u Davoru, dok danas radi kao profesor hrvatskog jezika i književnosti u Velikoj Ludini.
Autor je romana U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM TAJNOM (2006.) i PAMETNO POTROŠI DAN (2007.) u nakladi Nove knjige Rast iz Zagreba, kao i igranog filma U POTRAZI, prikazanog na filmskim festivalima u Milanu, Zagrebu i Ebensseu, Austrija. Amaterski slika ulja, pastele i akvarele koje je izlagao više puta na samostalnim i skupnim izložbama.
U romanu PAMETNO POTROŠI DAN Dinko poseže u prošlost i djetinjstvo glavog junaka stavljajući ga u kontekst imaginarnog razgovora s dječakom u sebi, gotovo kao na kauču iskusnog psihijatra…i tu se riješava gomila jednadžbi s puno nepoznanica…kamo to idemo, i kako to trošimo dane koji su nam preosali. Autor u PAMETNO POTROŠI DAN progovara o našim svakodnevnim stanjima i problemima, stavljajući u taj koktel i dio svoje autobiografske priče…
U predstavljanju romana PAMETNO POTROŠI DAN u Velikoj dvorani Učilišta Relković sudjelovali su:
Dr.DANIJEL MARUŠIĆ, župan Brodsko-posavske županije
Prof. BILJANA DAKIĆ, ravnateljica Gradske knjižnice Nova Gradiška,
TOMISLAV RAST, nakladnik Nakladničke kuće „Nova knjiga Rast“
Prof. DINKO HUSADŽIĆ, autor i DENIS HUSADŽIĆ, autor naslovnice, dok su multimedijsku prezentaciju izvodili članovi Udruge Ljudina iz Velike Ludine: IVANA I TOMISLAV PAVLOVIĆ.
Ljepoti književne manifestacije doprinijeli i su i učenici Osnovne glazbene škole Učilišta Relković: LAURA BUŠIĆ –GITARA (nastavnik Marina Karešin) i PETAR KREŠIMIR TURKALJ – GLASOVIR (nastavnik Silvija Muić Crljenković, prof.) .
Ovu lijepu književnu manifestaciju za novogradiške ljubitelje pisane riječi organizirali su: BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA, UČILIŠTE RELKOVIĆ i GRADSKA KNJIŽNICA NOVA GRADIŠKA..
subota, travanj 9, 2011
subota, ožujak 12, 2011
utorak, veljača 8, 2011
Tisuće slušatelja radio postaje Jazz24.org sudjelovalo je u glasovanju za najbolju jazz pjesmu svih vremena; pogledajmo njihov izbor:
- Dave Brubeck – Take Five
- Miles Davis – So What
- Duke Ellington – Take The A Train
- Thelonious Monk – Round Midnight
- John Coltrane – My Favourite Things
- John Coltrane – A Love Supreme (Acknowledgment)
- Miles Davis – All Blues
- Weather Report – Birdland
- Stan Getz & Astrud Gilberto – The Girl From Ipanema
- Benny Goodman – Sing Sing Sing
- Billie Holliday – Strange Fruit
- Dizzy Gillespie – Night In Tunisia
- John Coltrane – Giant Steps
- Dave Btubeck – Blue Rondo a la Turk
- Charles Mingus – Goodbye Pork Pie Hat
- Oliver Nelson – Stolen Moments
- Louis Armstrong – West End Blues
- Billie Holliday – God Bless The Child
- Herbie Hancock – Cantaloupe Island
- Chet Baker – My Funny Valentine
- Coleman Hawkins – Body and Soul
- Horace Silver – Song For My Father
- Chick Corea – Spain
- Miles Davis – Blue In Green
- John Coltrane – Naima
- Miles Davis – Flamenco Sketches
- Bill Evans – Waltz For Debby
- Cannonball Adderley – Autumn Leaves
- Sonny Rollins – St. Thomas
- Cannonball Adderley – Mercy, Mercy, Mercy
- Louis Armstrong – What a Wonderful World
- John Coltrane/Johnny Hartman – Lush Life
- John Coltrane – Blue Train
- Ahmad Jamal – Poinciana
- Duke Ellington & John Coltrane – In a Sentimental Mood
- Miles Davis – Freddie Freeloader
- Ella Fitzgerald – Summertime
- Herbie Hancock – Watermelon Man
- Dizzy Gillespie – Salt Peanuts
- Art Blakey – Moanin’
- Thelonious Monk – Straight, No Chaser
- Billie Holliday – Good Morning Heartatache
- Ella Fitzgerald – Mack The Knife
- Glenn Miller – In the Mood
- Stan Getz – Desafinado
- Vince Guaraldi – Cast Your Fate To The Wind
- George Gershwin – Rhapsody In Blue
- Thelonious Monk – Blue Monk
- Duke Ellington – Caravan
- Lee Morgan – Sidewinder
- Modern Jazz Quartet – Django
- Les McCann – Compared To What
- Freddie Hubbard – Red Clay
- Thelonious Monk – Ruby, My Dear
- Count Basie – April in Paris
- Miles Davis – Bitches Brew
- Lambert, Hendricks & Ross – Twisted
- Herbie Hancock – Maiden Voyage
- Duke Ellington – Mood Indigo
- Louis Armstrong – St. Louis Blues
- Dizzy Gillespie – Manteca
- Ella Fitzgerald – How High The Moon
- Etta James – At Last
- Peggy Lee – Fever
- Duke Ellington – Satin Doll
- Miles Davis – Someday My Prince Will Come
- Billie Holliday – Autumn in New York
- Thelonious Monk – Epistrophy
- Nina Simone – I Loves You Porgy
- Duke Ellington – It Don’t Mean a Thing
- Charlie Parker – Koko
- Miles Davis – Milestones
- Thelonious Monk – Misterioso
- Django Reinhardt – Nuages
- Louis Armstrong – Struttin’ with Some BBQ
- Ramsey Lewis – The In Crowd
- Fats Waller – Ain’t Misbehavin
- John Coltrane – Bye Bye Blackbird
- Miles Davis – On Green Dolphin Street
- Vince Guaraldi – Linus and Lucy
- Ray Charles – Georgia On My Mind
- Clifford Brown & Max Roach – Joy Spring
- Count Basie – One O’Clock Jump
- Louis Armstrong – Potato Head Blues
- Wes Montgomery – Bumpin’ (On Sunset)
- Nina Simone – Feeling Good
- Errol Garner – Misty
- James Moody – Moody’s Mood for Love
- Louis Armstrong – Stardust
- Charlie Parker – Yardbird Suite
- Duke Ellington – Diminuendo & Crescendo in Blue
- Charlie Parker – Donna Lee
- Don Shirley – Water Boy
- Charlie Parker – Ornitology
- Artie Shaw – Begin The Beguine
- Lee Morgan – Ceora
- Duke Ellington – Sophisticated Lady
- Stanley Turrentine – Sugar
- Wayne Shortet – Footprints
- Wes Montgomery – Four On Six
subota, siječanj 15, 2011
Top 10 CD-a svjetskog jazza u 2010.
sansky -->, [JAZZ'N'BLUES] 14/01/2011
Na početku ću se odmah malo ograditi i kazati da je ovo moj izbor 10 ponajboljih jazz CD-a u objavljenih u svijetu tijekom protekle 2010. godine, ali izbor koji je nužno uvjetovan nedostupnošću svih naslova koji su objavljeni. Dakle, riječ je o izboru između onih stotinjak albuma do kojih sam uspio doći protekle godine, koje posjedujem u kolekciji i koje sam opetovano preslušavao. Isto tako, uzeo sam u obzir (pored osobnih afiniteta i shvaćanja jazza), i mišljenja nekih audiofilskih prijatelja s audiofil.net.hr foruma, gdje jako puno razgovaramo o jazzu, kao i mišljenja nekih urednika jazz portala te uglednih svjetskih jazz novinara koji su, po običaju, objavljivali svoje top liste. Sve to, prelomljeno kroz osobnu prizmu, daje ovaj popis. Dakako, manjkav je i podložan kritici, ali ako ga shvatimo kao jednu možebitnu preporuku što vrijedi čuti iz 2010. onda mislim da tekst ima smisla.
1.Keith Jarrett&Charle Haden: JASMINE (ECM)
Vrlo specifičan album, za kasne noćne sate, poseban ugođaj, jer takva je atmosfera cijelog projekta. Jarrett i Haden, nakon tridesetak godina, opet zajedno, u duetu koji razara emocijama i iskrenim muziciranjem. Jednostavno, sjeli su doma, kod Jarretta i odsvirali par standarda. Nenametljivo, a tako dobro. Baš kao da su svirali samo sebi za gušt, što i jeste bilo, a kasnije su došli na ideju to objaviti. Fina improvizacija u glasovitoj
Body and Soul , mrvica sjetnog raspoloženja u nekim skladbama, dok drugdje kontrabas kao da zamjenjuje cijeli prateći band. Album posebne atmosfere i za dugo i često slušanje, po meni sam vrh jazz produkcije protekle godine.
2. Charles Lloyd Quartet: MIRROR (ECM)
Veliki prijatelj našeg najvećeg jazzoznanca Davora Hrvoja, Charles Lloyd, u svojem ogromnom opusu u principu niti nema nekih loših trenutaka. Stvar je samo koliko smo u sinergiji s njegovom trenutačnom emocijom. Kad se ovdje pridoda pijanističko čudo Jason Moran, Monkovo «dijete», onda uzbuđenju nikad kraja. Uspješno križaju moderan bebop s finim nijansama romantike, neke pritajene nostalgije…cover albuma puno nam kaže. Ima tu i
The Beach Boysa, i Monka, naravno, čak i tradicijskog meksičkog zvuka. Kod
Ruby, My Dear Moran je riba u vodi. I jedan kuriouzum, naime Lloydova priča u završnoj skladbi
Tagi ne samo da je lirski vrhunac albuma, nego je skladba koja ježi kožu i čini ovaj album doista posebnim, kako u Lloydovu opusu, tako općenito u jazz glazbi.
3. Brad Mehldau: HIGHWAY RIDER (Nonesuch)
Brada obično promatramo kao glazbenika koji je najviše dao u formi tria, osobito s ritam sekcijom Ballard / Grenadier (ritam sekcija s kojom je i naš Matija Dedić snimio sjajan album
From the Begenning). Od takvog koncepta odstupa album
Largo, kao i ovaj novi
Highway Rider. Ugodno je čuti i posebnog gosta Joshuu Redmana čiji saksofon daje dodatnu vrijednost ovoj ploči u kojoj Brad radi s cijelim manjim orkestrom (dirigent Dan Coleman!), orkestrom koji nije samo puka pozadina, već je aktivni sudionik zbivanja. Puno je tu i dobre improvizacije, Redman bi često krenuo jednim putem, orkestar drugim, a Brad bi to sve slagao filigranskom preciznošću u zvukovno raskošnu scenu. Ovom suradnjom Brad Mehldau ne samo da je osvježio svoj glazbeni opus i stil, nego je vjerojatno zacrtao i budući pravac djelovanja. Kao pijanist ne postavlja sebe u prvi plan, ali svakako funkcionira kao fini začin ovom jazzističkom kulinarskom specijalitetu.
4. Jason Moran: TEN (Blue Note)
Na ovogodišnjem Zagreb VIP jazz festivalu, Moran je zabljesnuo sjajnim koncertom (Nataly, može ti biti žao što nisi nazočila jer znam da voliš Jasonovu glazbu!), a album
Ten mnogi stručnjaci drže ponajboljim za prošlu godinu. Album je i proslava desetogodišnje suradnje s istim ljudima u bandu, Tarusom Mateenom i Nasheetom Waitsom (poznati i pod imenom
Bandwagon!)
Autentični intelektualac svjetske scene, mlad i samouvjeren, Moran je doista budućnost jazza. Pokazao je koliko je dobar i bez Charlesa Lloyda. Album osvaja na prvu loptu, ali dodatna slušanja otkrivaju kompleksniju igru; nije niti ovdje propustio ponešto i o gangsterima. Kako već rekoh da je Monkovo «dijete», dao si je fino viđenje
Crepscule With Nellie, a poigrava se i s Bernsteinovim harmonijskim rješenjima. Pred Jasonom je još puna toga za reći i s nestrpljenjem možemo očekivati novi projekt.
5. Christian Scott: YESTERDAY YOU SAID TOMORROW (Concord)
Mlad i pustopašan, trubač C. Scott obračunava i s Ku Klux ekipom, ali se bavi i ozbiljnim socijalnim temama, politikom, abortusom…gotovo oponirajući finoći sive eminencije američke scene Wyntona Marsalisa. Ovaj je album spoj zvuka šezdesetih ali i modernih stremljenja, ne skrivajući osjećaje prema Radioheadu, sve to pakirajući u jedan zgodan fussion izričaj. Svira dojmljivo i zvuči puno iskusnije nego ima godina. To je dobro. Moderna jazz ploča, dobar zvuk, dobra ekipa, osobito valja zapamtiti bubnjara Jamirea Williamsa.
6. Pat Metheney: ORCHESTRION (Nonesuch Rec.)
Matheney je gitarist koji uglavnom nema loš album, i od kojeg se uvijek dobije očekivano. Ovdje je on čovjek-orkestar, sve sam svira, gitare plus gomila klavira, truba i kojekakvih čuda – orkestrion, mehaničko glazabalo iz 18. stoljeća… reinkarnirano u majstorskim radionicama kako bi što bolje iskazalo zvuk autohtonog instrumenta. Ni manje ni više nego 26 mehaničkih glazbala koje Matheney umješno kontrolira na neki način multiplicirajući samog sebe. Fascinantno. Netko će pitati koliko je tu glazba u prvom planu, ali bez brige, ima je, i ugodna je za slušanje, prožeta finim melodijama. Sigurno je da na mnogo mjesta fale živi glazbenici, ali ako sve uzmemo kao interesantan eksperiment, evo nam odličnog albuma. Ostaje uloviti zgodu te čuti i vidjeti kako će ovo zvučati na živom koncertu.
7. Paul Motian Trio: LOST IN A DREAM (ECM)
Naš sjajni jazzist Zdenko Ivanušić ima odličan album
Lost in html, a Motian
Lost in a Dream, ali niti jedan od njih nije glazbeno izgubljen. Upravo suprotno. Motian je grandiozan bubnjar, ali bez ego tripa, čovjek s mjerom i znanjem. Ne čudi odabir Chrisa Pottera na saksofonu i (evo ga opet!) Jasona Morana na klaviru. Duh i dah atmosfere Village Vanguarda, kultnog newyorškog kluba gdje je album snimljen, osjeti se, a utjecaji Monka ili Evansa vidni su. Sve to zapakirano od fini jazz projekt za višekratno slušanje i uživanje u beskrajnim mogućnostima improvizacije zbog koje jazz i jeste to što jeste.
8. Dhafer Youssef: ABU NAWAS RHAPSODY (Jazzland/Universal)
Ovo je već album koji nas vodi u neke druge dimenzije. Ljubitelji udista Anouara Brahema zavoljeće i ovaj projekt. S tim da Youssef uz sviranje uda pokazuje i zavidne vokalne mogućnosti. Tradicija glazbe Tunisa postaje ovdje svjetski relevantna, meditativna, do daske emotivna. Produhovljenost na kvadrat. U Europi Youssef upoznaje jazz i to je trasiralo njegovu glazbenu potragu. Fini balans tradicije i suvremenih jazz intencija. Ud je u funkciji ostatka sastava, ne zlorabi ga kako bi pretjerao s etno ili world stilom, rabi ga kao jazz glazbalo, i to je posebna draž.
9. Esperanza Spalding: CHAMBER MUSIC SOCIETY (Heads Up)
Esperanza je čudo od djevojke, briljantna je već i s Joe Lovanovim
Us Five, pjeva posebno, ulazi pod kožu, plijeni i poziva na još slušanja, kontrabas svira odlično i sinergično s puhačima i gudačima koji gostuju na albumu. Sve zvuči prilično nesvakidašnje, kao iz nekog drugog svemira, atipičnih harmonijskih rješenja, a poigravanje s vokalom ide do krajnjih granica improvizacije. Ovakakve albume rijetko imamo na jazz jelovniku. Mene je očarala s
Wild Is The Wind, skladbom koju posebno volim u izvedbama Davida Bowiea i Nine Simone, s tim da ovdje Esperanza ide na jedan tango ugođaj, s razuzdanim gudačima i klavirskim oktavama koje daju šekspirijansku dramatiku. Izvanredno! Violončelo Davida Eggara razara. Ovaj je album zasigurno jedan od najneobičnijih koji sam čuo zadnjih godina.
10. Mulatu Astatke: MULATU STEPS AHEAD (Strut Records)
Vibrafonist svjetske reputacije, Etiopljanin koji je tamo redefinirao pogled na jazz, svjetski je postao poznat relativno u poznijim godinama, otkrio ga je kultni filmaš Jim Jarmush u filmu
Broken Flowers.
Na ovom albumu vraća se korijenima i etiopskoj tradiciji. Jednožičana violina specifična za Etiopiju daje osobit štih. Ima tu jednog posebnog groovea, a velika skupina glazbenika odlično razumijeva Mulatuove intencije i stvaraju album koji već vremešnog Etiopljanina definitivno svrstava u vrh svjetskog jazza.
nedjelja, siječanj 2, 2011
TOP 10 CD-a HR jazza u 2010.
sansky -->, [JAZZ'N'BLUES] 02/01/2011
piše: Dinko Husadžić Sansky
Iako je nekoliko sjajnih albuma hrvatske jazz glazbe objavljeno krajem 2009. godine, ovdje sam uzeo u obzir samo one koji su objavljeni u 2010. bez obzira na godinu snimanja ili pripreme izdanja te sam odabrao deset naslova koje biste doista trebali imati u kolekciji. Neću ih rangirati kao na top listama, evo ih abecednim redom prema nazivima. Svim ovim izdanjima je zajedničko to da pokazuju kako u našem jazzu nema recesije niti dvojbe oko kvalitete izvođača i snimljenog materijala.
Borna Šercar’s Jazziana Croatica – A Little Book Of Notes, Aquarius Records
Borna Šercar – bubnjevi, vođa ansambla ; Ante Gelo – gitara ; Tihomir Hojsak – kontrabas ; Zvijezdan Ružić – klavir i Vojkan Jocić – saxofoni, čine skupinu iznimnih glazbenika čija je intencija očuvanje hrvatske glazbene baštine s folk utjecajima te uspješno «križanje» s jazzom. Riječ je o 10 uglavnom autorskih skladbi (uz tri obrade: M. Perković – Battalion, B. Bersa – Sunny Field, I. Tijardović – Marjane, Marjane).
Iako je Šercar uspješan bubnjar, nije rob ega, svi glazbenici imaju dostatno prostora, što je dobro za album.
Darko Charlie Jurković- Alla Maniera, SIPA Music
Jurković nije samo baštinik jordanovskog stila sviranja gitare, tzv. two hands tapping nego je stvorio osobnost unutar stila, odmak od uzora, radeći osebujnu jazz glazbu. Ovaj album je u duhu Jurkovićeva ranijeg izričaja, kako s albuma My Contribution tako i iz suradnje s češkim glazbenicima, kontrabasistom Františekom Uhlirom i bubnjarom Jaromirom Helešicom. Istodobno sviranje dviju gitara dodatno komplicira stvar, ali Darko stvara odličnu glazbu, produhovljenu, meditativnu, glazbu u koju čovjek uranja i koja nosi.
Osim skladbi američkih autora zastupljeni su i Antonio Carlos Jobim, John Lennon i Paul McCartney, a uz vlastite Jurković je na album uvrstio i Radanovićevu skladbu Kalamota. Ta otvorenost prema različitim glazbenim tradicijama, donosi nam poseban ugođaj, što Jurković i podcrtava naslovom albuma, «na način», alla maniera.
Boško Petrović- B.P. Collection, Croatia Records
Kako bi Davor Hrvoj rekao, doista je riječ o kapitalnom djelu hrvatske jazz diskografije, četverostruki CD box u povodu 75. rođendana proslavljenog jazz skladatelja Boška Petrovića, s više od četiri sata glazbe koja je presjek Boškova rada, i ne samo to, već i svojevrsna povijest jazza. Glazbeni vremeplov. Uz rođendan, obilježena je tako i 50. godišnjica osnutka Zagrebačkog jazz kvarteta, te 20. godišnjica djelovanja B.P. Cluba. Prvi CD donosi snimke koje je Petrović snimio u suradnji s čuvenim svjetskim jazzistima, kao naš najcjenjeniji jazzist u svijetu.
Na drugi CD uvrštene su izvedbe s legendarnim gitaristom Joeom Passom koji je svojim nastupom otvorio B.P. Club. Treći disk donosi izvedbe Petovićevog trija s gitaristom Primožom Grašičem i bas gitaristom Mariom Mavrinom. Četvrti je CD posvećen suradnjama sa slovenskim jazz glazbenicima. Osim izvedbi s Big Bandom RTV Slovenija uvrštene su i snimke s hrvatsko-slovenskim ansamblom. Grandiozni Petrovićev opus ovim izdanjem je sjajno dokumentiran i ova kolekcija mora biti u posjedu svakog jazzoljupca, ne samo kod nas
HGM JAZZ ORKESTAR ZAGREB, DIRECTED BY SIGI FEIGL: HGM PLAYS OUR SONGS, Aquarius Records
Svojevrsni nastavak glazbenih intencija ovog orkestra s albuma HGM Plays the Beatles, objavljenog 2009. godine, je nova ploča s jazz obradama poznatih tradicijskih ili popularnih skladbi iz zemalja iz kojih dolaze članovi orkestra: hrvatskih Vuprem oči i Ča je more, makedonske Jovano, Jovanke, srbijanske Svilen konac, mađarske Modarko, modarko, austrijske Wo I Geh Und Steh, slovenske Kje so tiste stezice i talijanske Mia Bella Madunina. Pod vodstvom dirigenta Sigija Feigla, čovjeka koji je praktično od ovih mladih ljudi stvorio istinske jazz veličine i profinjene umjetnike svojih glazbala, HGM-ovci su ostvarili još jedan album koji hrvatski jazz nosi korak dalje.
Zagreb Jazz Portrait- Hrvatska jazz trilogija, Vesna glazba
Zagreb Jazz Portrait je rijetka skupina odličnih glazbenika koji slave već dvadeset godina djelovanja u gotovo nepromijenjenom sastavu. Nažalost, tragična i prerana smrt Jurice Ugrinovića teško je nadoknadiv gubitak, no Mario Igrec, Nenad Jura Vrandečić i Saša Nestorović sve ove godine i dalje neumorno rade. Borna Šercardostojna je zamjena za legendarnog Ugrinovića, a gostovanje klavijaturista Hrvoja Gallera osvježenje je.
Novi CD, svojom strukturom, skladbama, originalnošću i količinom glazbenih ideja isprepletenih s hrvatskim glazbenim podnebljem i snažnim autorskim pečatom ovog kolektiva sastavljenog od iznimnih glazbenih osobnosti, nedvojbeno je pobjeda radosti života i glazbenog žanra nad svim problemima koji nas snalaze; ova glazba liječi.
Tu originalnost i sviračku kvalitetu često nije lako podrediti kolektivu; ali Zagreb Jazz Portraitu uspijeva te imamo album koji je stvaralačka cjelina u kojoj se ne gubi individualnost, inventivnost i improvizacija. To je dobro, tu se nudi odličan jazz i što je najvažnije – autorski jazz!
Iznimna vrijednost su dvije skladbe snimljene 1998. na kojima bubnjeve svira pokojni Jurica Ugrinović, što je i svojevrsni homage glazbeniku. To su Nestorovićeva Balada za Juricu i Vrandečićeva Etida u c molu.
Matija Dedić – Kontesa, Cantus
Matija je već na CD-u Life of Flowers iskazao naklonost Dori Pejačević, ovim je albumom ostvario ono što je dugo planirao. Posveta je to i dragoj učiteljici klavira Blaženki Zorić koja ga je uputila u čarobni svijet Dorine glazbe, ali ponajprije hommage Dori Pejačević u čijim harmonijskim rješenjima Dedić pronalazi ono što su Brubeck, Evans ili Jarrett tražili u europskoj klasici.
Prepoznatljiv Dorin glazbeni rukopis Matija čita kroz jazz prizmu držeći se izvornika u onoj mjeri koju dopušta prepoznatljivost jazz improvizacije i njegova osobnog sviračkog stila. Dedić svojom izvedbom briše neke granice osnovnih autoričinih zamisli i moderne interpretacije. Ovakva formula, primijenjena na Dorin opus, Matijin je glazbeni zlatni gral po kojeg nije nužno ići na kraj svijeta. Bijaše taj gral u Našicama, u dvorcu Pejačevićevih.
Jazz Me Do- Kriči, kriči Canta Records
Nije dobro za hrvatsku jazz scenu da sastav u kojemu sviraju tako vrsni glazbenici tek sada objavi svoj diskografski prvijenac jer ih sve od reda obilježava osobnost koja plijeni. Zajedno su nekih šest ili sedam godina, a zanat su ispekli u HGM jazz orkestru Zagreb, zatim na sessionima u novozagrebačkom klubu Arabeska i drugdje, s različitim suradnicima i u različitim prigodama. Ono što poznati diskografi nisu prepoznali, mudro su iskoristili u novoj nakladničkoj kući Canta Records i objavili CD snažnih autorskih skladbi saksofonista Damira Horvata, trubača Zvonimira Bajevića i bubnjara Marka Rabatića, kao i dojmljive obrade hrvatske glazbene baštine kojoj Jazz Me Do daje novo, jazzističko ruho. Našoj pučkoj tradiciji (Kriči, kriči tiček, Rožica si bila, Vehni, vehni fijolica), prigorskoj i međimurskoj, ono očito odlično pristaje. Uz spomenute autore, na snimanju albuma sudjelovali su pijanist Hrvoje Galler i basist Mario Torbica te gosti, gitarist Elvis Penava, trubač Antonio Geček i tenor saksofonist Mario Bočić.
LEKAP Quartet – Love Me or Leave Me, Dancing Bear
Kod ovog albuma, iako zamjeram manjak autorskih skladbi, upravo su obrade i posvete velikanima lakoća jazz postojanja koja rijetkima uspijeva.
Privatna i profesionalna ljubav supružnika Lele i Joa Kaplowitza podarila je hrvatskoj jazz glazbi jednu od boljih stvari koje su se mogle dogoditi – a to je Lekap Quartet koji se u naš jazz svemir javlja sjajnim albumom Love Me or Leave Me po naslovu američkog hita iz dvadestih godina. Naslov albuma, a i samo uvrštavanje ove skladbe u repertoar Lekap Quarteta, pokazuje intenciju mladih umjetnika u predstavljanju svojeg izričaja kao sljedbenika svih pozitivnih vrijednost američke jazz glazbe proteklog stoljeća, i svojevrsnog vremeplova koji nas znalački vodi kroz tu glazbu.Vrlo, vrlo moćan glas Lele Kaplowitz uspješno se nosi sa svim zahtjevnim interpretacijama.
Ratko Zjača & Simone Zanchini- The Way We Talk, IN+OUT Records
Pametnim i hrabrim odabirom suradnika tijekom više nego plodne glazbene karijere (u prvom redu tu je Miroslav Vitous, ali i Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Randy Brecker, Steve Gadd, Stanislav Mitrović…) Zjača pokazuje svjetsku relevantnost, nadilazeći granice hrvatskog jazza, ali uvijek ističući da je hrvatski glazbenik. Ovakva imena, s kojima snima svoje albume, tjeraju ga biti još boljim glazbenikom; Ratko tako uči stvarajući i stvara učeći glazbu.
Novi album je nastao u neobičnoj suradnji s velikim talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem, uz raskošnu ritam sekciju makedonskog kontrabasista Martina Gjakonovskog i američkog bubnjara Adama Nussbauma.
Šest je Ratkovih kompozicija, pet Zanchinijevih. I bez potpisa, osjeti se tko je kojoj skladbi autor, ta osobnost je prepoznatljiva.
Ratko Zjača oduvijek snima autorske skladbe, vrlo rijetko snima standarde, njegov stvaralački čin je snažan i nužan, jedino tako se stvari poslože kako treba i to je glazba koja ima težinu. Vrlo mi je uzbudljiva skladba «Kandinsky Night» koja je Zjačina posveta Vitousu, ali i sinkretizmu slikarstva i glazbe, koji jazzisti često vole, poput slikanja jazza ili muziciranja slike. Ovim je albumom, čini mi se, Ratko Zjača otišao još korak naprijed, u odnosu na album «Continental Talk».
Antun Tomislav Šaban – Za jednom kapi čistoga života , Aquarius Records
Skladatelj i dirigent Antun Tomislav Šaban ovaj je CD snimio uz Big band HRT-a i poznate pjevače: Radojku Šverko, Tamaru Obrovac, Tinu Vukov, Vannu, Marka Tolju, Massima, Arsena Dedića, Damira Urbana, Tonyja Cetinskog, te Gibonnija, autora jedine skladbe na albumu koja nije autorski Šabanov rad (Kad sam nasamo s njom), ali je za nju napisao novi aranžman. A.T.Šaban je za ove velike pjevače uglazbio tekstove poznatih hrvatskih pjesnika: Side Košutić, Gustava Krkleca, Jure Stubličaneca i Vjekoslava Majera. Upravo su njihovi stihovi utjecali na zvuk glazbe i raskošne aranžmane koje Šaban prilagođava big bandu, ali i osobnosti pjevača. Ovaj je album pravo osvježenje i pomalo iznenađenje za poznavatelje Šabanova skladateljskog rada (orkestralna, komorna i crossover glazba) no svakako je jedno od najznačajnijih ostvarenja u protekloj godini.
.
nedjelja, studeni 21, 2010
nedjelja, rujan 12, 2010
evo, sin je napisao pjesmu, malo smo lupali po gitari i klaviru.....
petak, kolovoz 27, 2010
ponedjeljak, kolovoz 16, 2010
nedjelja, srpanj 25, 2010
Ono što me osobito dojmilo poslije koncerta Giannia Cazzole i njegova sexteta jeste fotografija koju drži u novčaniku - fotka Arta Blakeya, velikog bubnjara čiju tradiciju na neki način i Cazzola baštini, i kroz projekt "The Art Blakey Legacy". Fascinira ta dječačka zaigranost i veselje glazbene izvedbe kod čovjeka koji je rođen 1938.
Poslije, kad smo se zbog kiše spustili dolje u Klub, glazbenici su bili oduševljeni interijerom Kluba. Cazzola je živa povijest jazza, sa pola svjetskih glazbenika koji su na fotografijama po zidovima je svirao. Samo pokazuje rukom - sa ovim sam svirao, evo i s njim, gle, Billy Holiday, i nju sam pratio kad je nastupala po Italiji....ćovjek je legenda.
.
Bilo je zanimljivo razgovarati i s kubanskim trubačem Gendicksonom Mena Diazom, koji mi je poklonio svoj CD "All I Missed", kao i s odličnim talijanskim saksofonistom Emilianom Vernizzijem te peruanskim trombonistom, Humbertom Amesquitom. Zbilja, krasna večer u Siscia Jazz Clubu.
. 
srijeda, srpanj 21, 2010
Moj audiofilski prijatelj iz Istre, Filip, bio je na koncertu u Grožnjanu, fotkao se s Kukuruzovićem i mojom knjigom. Kaže da je koncert bio fenomenalan, što je logično.
nedjelja, srpanj 4, 2010
Dinko Husadžić Sansky presented his book Pogled na jazz: (zapisi iz jazz svemira) / A Perspective on Jazz (Notes from the Jazz Universe) on April 23, 2010. Davor Hrvoj, a jazz journalist and critic, gave introductory remarks on the book. The musical performance by the two talented young Croatian musicians Doris Karamatić, a jazz harpist, and Maja Vasilj, a vocalist, accompanied the book opening.
The event was organized in cooperation with JAZZart on the occasion of the first ZG JAM (Jazz Appreciation Month).